IZLOŽBA FOTOGRAFIJA GORANA DOJKIĆA - GOBELA
"GOBELOV LET" 2019. GODINE
Tržni centar Belišće
12. studenoga 2019. u 18 sati
Dopredsjednik fotokluba Valpovo ponovno se odvažio svojim poznatim fotografskim izričajem iz zraka prirediti izložbu fotografija. Ovaj puta je zakoračio, po prvi puta, u dimenziju fotografija velikog formata: 120x120 i 200x120 cm.
Goran je uložio veliki trud kako bi ovi formati fotografija bili postavljeni trajno na Tržnom centru u Belišću, te na taj naćin vizualno oplemenili prostor.
Ali pošto je riječ o fotografijama visoke kvalitete, a ja nisam vičan umjetničkom izražaju, najbolji opis Goranovog fotografskog opusa dao je Dragan Milec povodom izlaska fotomonografije "Gobelov let" 2018. godine.
###
O AUTORU - GORANU DOJKIĆU
Astronauti u raketama imaju nekoliko minuta za divan pogled na planet Zemlju.
Putnici u letećem motornom zmaju u prilici su uživati u pogledu, koliko let traje.
To saznanje imao je i naš autor – Goran Dojkić, kodnog imena GOBEL.
Dugo je nosio ideju kako s pogledom ptice iz nebeskih visina, vidjeti svoj grad i pritiskom na otponac foto aparata zaustaviti taj neponovljivi pogled, nesebično ga pokazati i podijeliti s drugima kroz jedinstvenu fotografsku emociju.
Poput Ikara, Dedalovog sina iz grčke mitologije, ali s tuđim krilima, krilima umjetnog zmaja, poletio je Goran iznad tla, dnom svemira, 200-tinjak metra iznad majčice Zemlje.
Želja za pogledom s visine bila je višestruko jača od straha visine i straha od letenja, te vrste tjeskobe koja obuzima većinu ljudi već pri pomisli na let.
Goran je u prevelikoj želji, koncentracijom i znanjem, raspršio strahove i let pretvorio u pobjedu svog cilja. Pogled s visine, taj isječak neponovljiva prizora ispod otvorenog neba, tehnikom fotoaparata, pretvorio je u fotografiju.
Možda u korijenu imena Goran, leži tajna poveznica. Gor-an, biti gore, dakako u pozitivnom, stvaralačkom smislu.
Iako samozatajan, više šutljiv nego pričljiv, nenametljiv, bez hvalisanja svoje osobe, o njemu bi neznanac na prečac možda donio čak i pogrešne zaključke. Mi koji ga godinama dobro poznajemo, rekli bismo da su upravo navedene karakterne osobine preduvjet i ishodište ali i njegova prednost, kako bi stvarao kvalitetan proizvod, fotografiju.
O GRADU BELIŠĆU
Ne bih htio javno uspoređivati ljubavi kojima se vole svoji gradovi. Ali treba naglasiti da malo tko voli svoj grad kao belišćani svoj. I Goran voli svoj grad. Zato je krenuo bosonog na čaroban let u rastvoreno nebo gdje nije bilo posebne dobrodošlice.
Unatoč velikoj buci motora, gibanja zraka i pojavi vjetrova, promjena radijusa kretanja i vibracija, snimljene fotografije kao da su rađene u savršenim uvjetima stabilne robotizirane letjelice.
Velika preciznost s kojom ovakve fotografije s visine prikazuju terene je zadivljujuća. Snimci su napravljeni u visokoj rezoluciji. Samo samozatajni i strpljivi ljudi mogu se suzdržati kad ih obuzme strast ljepote ispod objektiva. Nije lako kad te prožima ljepota pogleda u visine i pogleda s visine.
Koračajući malen ispod zvijezda često pomislim: „Blago pticama. Možda one nama, ljudskom rodu, virtuoznim cvrkutom šalju poruke o ljepoti prirode, a mi ih zaokupljeni brigama koje sami proizvodimo, hodajući zemljom uopće ne vidimo i ne doživljavamo.“
Ali čovjek se očito ne može zadovoljiti s jednom dimenzijom svog životnog prostora i krene u visine za potvrdom saznanja kako bi na kraju pohoda shvatio da je on-čovjek, nerazdvojni dio prirode i da se od nje otuđio. Upravo je autor poslao poruku da vrijedi živjeti zbog djelića prirode i njezinih ljepota.
Naš grad Belišće pored svoje ljepote koju dnevno doživljavamo čvrsto hodajući po tlu ima posebnu draž kad se gleda iz ptičje perspektive. Belišće obiluje zelenilom i pejzažima. Drava, rijeka ravničarskoga toka, s meandrima i sprudovima, zaseban je svijet koji uz korito ćudljive rijeke, dnevno mijenja prizore. Naselja, tvornice, kuće, putovi i polja, u ljepoti raskošnosti prirode, jasnim i jakim dijagonalama geometrijskih likova iscrtavaju fotografsku panoramu.
Ova je izložba ujedno i pečat prestiža našega grada. I kao da nas podsjeća na ugodu u kojom smo živjeli i bez obzira na velike krize i osobne prolazne teškoće, trebamo u njemu nastaviti živjeti i dalje.
Iako kažemo da živimo život na periferiji Lijepe naše, možemo ustvrditi da ne živimo na periferiji kulture fotografije.
To potvrđuju i ove fotografije koja nijsu slučajni uradak. One se ne temelje samo na onome što se događa već i na onome što je bilo u traženju novih vrijednosti, što je našeg autora posebno inspiriralo kako bi doživjevši novi pogled, kreirao nove fantastične aero snimke.
O FOTOGRAFIJAMA
Iako svjestan da su grupni nastupi sigurniji i bolji za prezentaciju, ohrabren kvalitetom fotografija i čarobnim motivima, naš se autor odvažno zaputio u avanturu izrade svoje peve samostalne izložbe fotografija velikog formata. I nije pogriješio.
Njegove fotografije, iako individualno nadahnute, nose snažan pečat, sa svim atributima stručno suradničkog okruženja, u kojem nekoliko posljednjih godina djeluje. Tamo se uči zanat fotografije, ali i mogućnost nadogradnje s elementima umjetničkog.
Fotografija je neiscrpan medij kojim se sve može izreći ali i istodobno samo sredstvo s kojim se autor izražava. Autor želi biti nov jer stalno iznova ulazi u fotografiju probijajući granice neke ideje i razrađuje ih do krajnjih granica mogućih poruka i značenja. Ovaj senzibilitet izričaja morate imati u sebi. Ključ svake uspješne fotografije pokreta jest u uspješnom predviđanju trenutka.
Kao da smo odavna čeznuli za takvim fotografijama.
A po čemu vrednujemo nečiji uradak?
Po užitku koji pruža i dojmu koji ostavlja. (Borges).
Fotografija je jezik bogat i slojevit. Ove fotografije nose poruku ljepote, divljenja i iznenađenja. Kroz tu radost stvaranja zrači optimizam. Kao što izreče jedan veliki slikar (Matisse): „Neka ove fotografije budu naslonjač za dušu u kojem će se njegov promatrač odmoriti“.
Iza Gorana ostat će fotografije za pamćenje ali i jedan (moj) napisan stih posvećen tim fotografijama, kao odgovor koji autor šalje kao zahvalnicu plavim visinama.
Iz visine gledam Belišće grad
Pogled odozgo tako mi drag
I samo čovjek koji tu živi
U dobru i zlu, njemu se divi
Napisao: Dragan Milec